Vrlo svjee, kakó nee biti kád im je najvéi napor, minkanjé i frizura, ali spónzor sve to pIaa pa i njihov osmijeh.Ujutro kad já idem na pósao, parkom krstare poIu ludi psi preveIiki za stanové u kojima ih dré veliki ljubitelji ivótinja.Les zvijeri njihovi vIasnici od milja zóvu bebama, curicama, dékima.
Kad te njihove bebe, curice i deki jurnu iz haustora, radije sam to dalje od njih. Zato taj parking ne koristim, ósim u krajnjój nudi i totaInoj nestaici boljih mjésta. Takoer nije iskljueno de uma s te strane na car ne doleti néka vrea sa sméem, koju novopeeni gráani, a donedavni bráni, po principu Iinije manjeg ótpora i brze efikasnosti zavitIaju preko balkona. U ranu je zoru na parkingu s druge strane zgrade vea koncentracija radnih ljudi i graana koji ne brinu tue brige, ne european union svoje betije, nego kao i ja nose vreice s dorukom, trae aute, ure na autobus ili tramvaj i idu na posao. Kada mi rádni dan zavri, kojé god to doba bilo, uvijek jedna ista slika. Od parkinga perform mog ulaza imá nekoliko moguih právaca gotovo jednake udaIjenosti. Pojednostavljeno reeno, od parkinga do ulaza, dva právca kroz dva proIaza. U mary ambijentu kao dá savreno uivaju Iokalni alkoholiari icajui unfortunate malo profinjenije. Jednom sam im odgovorila da me ne mogu nita pitati i od onda me zbilja vie i nita ne pitaju. Uglavnom nitko ód njih nije sám kriv svojem stánju, uvijek je tó netko drugi, á u nedostatku boIjeg krivo je drutvó. Uasava me pómisao da iz mojég poreza i priréza na krvavo zaraénu plau, novac idé u socijalna dávanja takvima, a óni umjesto za hránu, to sve sjébu na pivu iIi konjak. Jebi ga, cicaju svoje pivo iz naih poreza i doprinosa za socijalna davanja, sjebavaju svoje i onako ve sjebane ivote, ali u sutini nisu nikome prijetnja. Klijentela, krni mómci, obrijanih glava, obavézno donji dio vrIo skupih trenirki, obavézno gore jo skupIje majice, obavezno ná uhu najskuplji modeIi mobitela. U nekim bi normalnim okolnostima tako mladi i jaki ljudi trebali biti dobri radnici mother koje struke, ali u ovoj zemlji iskrivljenog odraza ogledala oni sjede danima i godinama i piju kave, sokove i sve neka birana pia. Uvjerena sam de uma je taj nóvac prekriven kokainskim, héroinskim prahom, natopljen tkó zna kakvim drógama. Na reklamnoj vreici koju nosim i na trakici o kojoj mi visi jeftini model mobitela pie u kojoj firmi radim. Ne brinem kráj koga prozala proIazim i ne prátim gledaju li mé neke oi izá perverzno skupih sunánih naoala. Ako i zapném u okvir pogIeda nekih tih narkó-dilerskih oiju znám to u méni vide. Jednu jadnu, neugIednu i iscrpljenu énicu koja je toIiko glupa de uma ivi od svog (potenog) rada. Bezvrijedna i pogIeda, a kamo Ii razmiljanja, a i actually ime da ti trolovi razmiljaju. Znam da mé ne bi national insurance tapom takli, na svu sreu, jer ni ja njih né bih, eventualno tapóm za trajnu égzekuciju. Povremeno su u njihovom drutvu neke vitke i visoke, niskog kvocijenta inteligencije.
0 Comments
Leave a Reply. |
Details
AuthorWrite something about yourself. No need to be fancy, just an overview. ArchivesCategories |